Intervjuu sa Aleksandrom Šubarom KOŠARKA JE NAČIN ŽIVOTA
Talenat čajničke djece je nadaleko poznata stvar. Ipak u sportu se talenat cijeni, ali rezultat je ono što se pamti. Čajničanima je on godinama izmicao. Ipak nikad ništa ne ostaje isto, sve se mijenja i sve je sklono promjenama. Tako je konačno došao trenutak da i Čajniče ostvari rezultate vrijedne silne nadarenosti koju posjeduju njegova djeca. Mladi košarkaši, kadeti, su već drugu godinu zaredom učinili taj iskorak. Viceprvaci su Republike Srpske i jedini su klub iz regije koji se takmiči u nekom državnom prvenstvu. Rad, trud i želja trenera i igrača doveli su na visok nivo čajničku košarku i bude nadu da će jednog dana Čajniče imati i seniorski tim sposoban da se takmiči sa najboljim u RS i BiH. Naravno prvo da se ostvare uslovi za to. Prvi, talenat, je tu. Drugi, treneri, takođe ispunjen. Treći, dvorana, e na taj ćemo sačekati. Samo se nadamo da nećemo predugo čekati. Talenat ne čeka, a vrijeme ko vrijeme nezaustavljivo teče, ostavljajući sadašnje šanse u prošlosti, u groblju neiskorišćenih mogućnosti. Ne dozvolimo da nam se to desi. Ipak ovo nije priča o neiskorišćenim šansama i propalim talentima. O tome drugi put. Ovo je priča o jednom dječaku, mladom junoši, koji je svojim
talentom, ali i igrama zaslužio da pričamo o njemu. Iako pionir, igra i za kadeta i juniore. Najbolji je igrač pionira, dobro koristi povjerenje trenera kada igra za starije selekcije. Temperamentan, talentovan, hrabar, samouvjeren, pun fer-pleja, on na neki način simbolizuje čajnički talenat. Aleksandar Šubara, dečko koji obećava. On možda nije najbolji kadet, niti glavni igrač kadetske ekipe, ali je najmlađi, i jedan od najtalentovanijih. Svakako je najbolji pionir, igrač koji napreduje iz mjeseca u mjesec. Naravno njega boljim čine i njegovi saigrači, prije svih Stefan Lučić, već sada jedan od najboljih plejeva u svom uzrastu, te Pavle Veselinović, Stefan Manović, i druge dike čajničke košarke. Pisaćemo i o njima. Sad pričamo sa Aleksandrom, budućim asom srpske košarke.
NN: Za početak hoćemo li se persirati?
ALEKSANDAR: Nećemo. Nekako mi je to odviše zvanično, a tada nisam opušten.
NN: U redu, kako tebi odgovara. Od koje godine treniraš i je li košarka uvijek bila tvoj prvi izbor?
ALEKSANDAR: Od svoje 8. ili 9. godine, nisam siguran 100%.
Pa da, naravno. Prvi put kada sam došao na trening stekao sam osjećaj da je košarka dio mog bića.
NN: Zanimljivo. Pa šta je za tebe košarka? Šta ti predstavlja i šta znači?
ALEKSANDAR: Košarka je za mene u nekom smislu način života. Uvijek dolaze prepreke koje se moraju savladati da bi se išlo dalje. Nije lako, ali dok god se boriš imaš šansu da uspiješ.
Meni košarka znači mnogo u životu.
NN: Mlad si, mnogo je još rada i truda pred tobom. Ipak povede li te nekad mašta u budućnost? Gdje se tada vidiš?
ALEKSANDAR: Još je rano razmišljati o tome, ali u svakom slučaju volio bih igrati u veliki Evropskim klubovima poput Reala, Fenera i drugih.
Ali što da ne i jednog dana u NBA ligi. NBA je živi san svakoga ko voli obruč, mrežice iz narandžastu loptu.
NN: Ambicije ti ne fali, a treneri kažu da imaš i talenta na pretek. Takođe ističu tvoj temperament. Šta kažeš na to?
ALEKSANDAR: Naravno da sam svjestan toga i u pojedinim situacijama radim na tome da se smirim. To prosto mora tako biti da bih izbjegao loše situacije po sebe iz svoj tim. Temperament nekad jako loše utiče na samog igrača iz njegovu predstavu na terenu.
NN: Svaki dječak koji se bavi sportom ima svog idola. Koji je tvoj idol?
ALEKSANDAR: Od Evropskih igraca Bogdan Bogdanović.
A, u NBA ligi Zek Lavin i Kevin Durant.
NN: Zašto baš oni?
ALEKSANDAR: Volim igrače, atlete koji i pored toga imaju dobar šut.
NN: Po ovome se da zaključiti da dosta pratiš košarku. Za koga navijaš?
ALEKSANDAR: Crvenu Zvezdu i Klivlend Kavalirse.
NN: Zvezda je ove sezone nakon 17 godina konačno, osvojila titulu. Klivlend je opet poražen uz finalu. Tvoj komentar?
ALEKSANDAR: Za Zvezdu su to bile loše godine, a imala veliku konkurenciju u Partizanu, Budućnosti, Hemofarmu i FMP-u. Ove godine je konkurencija bila slabija, a Zvezda konačno jaka i ona prava. Vidjećemo šta će dalje biti dalje. Očekujem godine dominacije slične Partizanovim.
Sto se tiče Klivlenda igrao je bez 3 igrača. Od ta tri, dvojica su Ol-stara. Veliki LeBron nije mogao sam da porazi Golden Stejt, koji ima odličnu sezonu i sjajan tim.
NN: Vratimo se tvojim nastupima. Imao si dobru sezonu, baš kao i čitav tim. Pionirima, čija si perjanica, malo je falilo da uđu uz Ligu BiH. To je pošlo za rukom kadetima u kojima si takođe dobio šansu iako si dvije godine mlađi. Trenirao si sa juniorima.
Kako bi ti ocjenio ovu sezonu i na ličnom i na timskom planu?
ALEKSANDAR: Ovo je moja najbolja sezona do sada
U pionirima čak i odlična. Imao sam prosjek oko 25+ poena i zadovoljan sam sa tim.
Žal ostaje što nismo uspjeli da se plasiramo na polufinalni turnir RS, ali malo je falilo.
Dok smo to sa kadetima rutinski odradili i ostvarili drugo mjesto u RS i igranje u BiH ligi 10.
Sa kadetima sam odigrao dobru sezonu s obzirom da nisam dobijao veliku minutažu. Možda sam malo i bio umoran, jer sam igrao i po tri utakmice na dan. Nadam se daljem napretku kroz trening.
NN: Po mnogima zaslužio si poziv u reprezentaciju RS. Poziv nije stigao. Kako to komentarišeš?
ALEKSANDAR: Pa ne znam kako bih to mogao da objasnim.
Možda je to krivica saveza što se nisu informisali o meni, ali sve u svemu nadam se pozivu slijedeći put. Ja nisam objektivan po tom pitanju. Možda i nemam kvalitet za reprezentaciju. Ne znam.
NN: Za kraj šta bi poručio mladim Čajničanima?
ALEKSANDAR: Poručio bih da se opredjele za neki sport, i ako zele da uspiju u njemu samo treningom mogu doći do rezultata.
