Predstavljamo Krvavu oluju

Predstavljamo vam pjesmu "Krvava oluja" autora Milenka Dačevića. Dačević o pjesmi kaže:

"Potresen tragičnom sudbom moga naroda, koji je opet s kraja 20. vijeka, bio prinuđen da pod navalom zločinačkog pira, podržan od svjetskih moćnika, napusti svoja ognjišta, napisao sam pjesmu Krvava oluja. U emotivnom implusu i empatiji, osjetivši da svaki nerv vibrira, u prizoru zgarišta, razlivene krvi, jecaja starica, placa novorođenčeta." Potresna pjesma govori silovito, emotivno. Opominje i boli.

KRVAVA OLUJA

Ponovo gore Srpska ognjišta,

krv razlivena po prašnjavom putu,

kuće su naše opet stratišta.

Ubijeno dijete u majčinom skutu.

Starica neka kuka nad jamom,

doziva brata davno umorena,

prerezan mu grkljan ustaškom kamom;

bačene kosti u dubinu stijena.

Ukrućena lica, stoka izmorena,

uplakana djeca i kolona duga.

Na kolima starim klonula je žena,

ruke prebijene, srce slomi tuga.

O sudbo kleta! Napaćeni rode,

ni grobovi tvoji nisu sada sveti.

Vezanoga opet hoće da te vode,

i ime tvoje zauvijek zatrijeti.

Kapija slobode, nazire se Rača.

U istom trenu može se čuti,

od mrtvih pjesma, od živih sem plača,

istina da priča il' zadugo ćuti.