Za nas

Svi mi, Čajničani, znamo koji je dan danas. Umjesto članka, koji bi nas podsjetio na sve nepravde i bol, poklanjamo vam pjesmu, koja govori o nama svima, i mrtvima, ali i živima. Jer iako su mnogi životi izgubljeni, ostali smo živi. Uspjeli smo.. 

Ovo nije priča o pravdi

I danima koji će doć

Ovo je sjećanje na mrtve

i nas koji odbismo u noć mirno poć

Krv je tekla

Patnja je pekla

Čajniče gori

Čovjek se bori. 

Životi se gase

Krvlju zemlju kvase

Mržnja vri

Umiru sni

Dijete si i ti se bojiš

Nestaje sve što znaš i što voliš

Nije ti jasno i nadaš se da je ružan san

Ne shvataš da je to umiranja dan.

Vijesti stižu

Koljači ko zmije gmižu

Smrt siju

Boriti se ne smiju.

Dječak mali

Mnogi su pali

Strah te koči

Tužne su oči.

Hrabrost savlada mržnju koljača kukavica

Nebo je puno crnih ptica

Čuješ odrasle dok spominju mrtva imena

Tu su i starci, i djeca i mnogo žena. 

Čemu su krivi

Više nisu živu

Krivica je sva

Biti Srbin ili Srpkinja.

Sjećanje ovo

Tužno je slovo

Žrtvama slava

Vječnost je utjeha mala.

Danas se sjećamo svih palih, svih žrtvi

Odajmo poštu onima koji ćute, koji su mrtvi

Govorimo sada, glasno u njihovo ime,

Sjećajmo se 93 i tog prokletog dana zime.

Dan taj

Pakao i očaj

Ipak sjaj

Nije kraj

Ne, smo rekli

Nismo poklekli

Odbili smo zlo

Odbranili krvlju natopljeno tlo.

D.K.