Samoća

Nova pjesma iz pera poete Milenka Dačevića. Uživajte

Jezero je uzelo boju tvoga oka,

miris tvoje kose, rano poljsko cvijeće,

i ti tako sama, tiha i duboka,

daleko od naše zajedničke sreće.

Ne budi davno zaspala sjećanja,

ispunjena sobom u svojoj samoći,

kada mladost prodje, zalud su kajanja;

sunca sreće nema u vječitoj noći.

Ja sam dane prestao da brojim,

otišli su nekud ostavljeni,

još te ima u snovima mojim,

u kojim smo opet zarobljeni.

Što ljepotu ti si mrazu dala?

Zar će zima da ti grije lice?

Nema leta, kad si jednom pala;

krv isteče ako pukne srce.

Nek' ostanu samo uspomene,

ništa drugo od nas dvoje,

kad ne bude ni tebe ni mene,

sve će proći, one neka stoje.