Rane

Milenko Dačević je pjesnik, koji emocije unosi u svaki stih. Traži smisao u njima. Emocije su širok spektar ljudskog bića, a Dačević ih sjajno prenosi, bilo da se radi o istoriji srpskog naroda, ili o romantici. Ovaj put vam prestavljamo pjesmu "Rane".

RANE Vješala i čengele za te spremni rode, od onih za koje si vjekovima gin'o, stradanjem svojim dariv'o im slobode, i okove ropske sa ruku im skin'o. Velikaši naši sve zaboraviše, potcjeniše stradanja i velike žrtve, što si odbranio, lako izgubiše; žive nas iznevjeriše i izdaše mrtve. Naše su grudi prepune olova, dobjenog od dušmanske ruke, plodove nam brane, a nude korova, pusto ostrvo, mjesto mirne luke. Je li lovor za junačke glave, što iz smrti odoše u vječnost? Koga danas kukavice slave! Kad prodje opasnost, pokazuju spretnost. I sada vas pradjedovi kunu, izdajice ostaste bez časti, a kada se čuju zvona za uzbunu, vaša slava u blato će pasti.